JELENA ROZGA - MOJE PROLJECE

Miriše, na bolje sutra i proljeće
Sad idi dragi od mene i ne vraćaj se
Do mene, je samo da ti oprostim
Sve tvoje grijehe pokupim, da ozdravim

Ti, nemaš mjeru
A ja u suprotnom sam smjeru
Od anđela, odavno sam odmakla

A, na prvog na kog naletim
Sve ću da mu dozvolim
I jednom da se prevarim
Da se osjetim k’o ti

U sebi da te ubijem
I da se svima zareknem
Da sam iz blata ustala
Među žive opet zgazila

Miriše, na novu ljubav i poljupce
Sad idi dragi od mene, ne gledaj me
Do mene, je samo da te ispratim
I kao sebi poželim, zaboravi

Ti, nemaš mjeru
A ja u suprotnom sam smjeru
Od anđela, odavno sam odmakla

A, na prvog na kog naletim
Sve ću da mu dozvolim
I jednom da se prevarim
Da se osjetim k’o ti

U sebi da te ubijem
I da se svima zareknem
Da sam iz blata ustala
Među žive opet zgazila

A, na prvog na kog naletim
Sve ću da mu dozvolim
I jednom da se prevarim
Da se osjetim k’o ti

U sebi da te ubijem
I da se svima zareknem
Da sam iz blata ustala
Među žive opet zgazila