Prikazani su postovi s oznakom Mia Dimšić (HR). Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Mia Dimšić (HR). Prikaži sve postove

nedjelja, 13. siječnja 2019.

Mia Dimšić - OVAJ GRAD

Predivan je ovaj grad
Al već dugo nije moj
Plava ploča ulice
Kraj nje parni kućni broj

I onaj zvuk kada vlak starom prugom prošeće
Baš svaki put laju psi k'o da prate putnike

I ne znam ti više ni reć'
Koliko dugo tu stojim
Ko da maknut se bojim
Neko nevrijeme se sprema
U ovaj je maleni grad
Toliko stvari već stalo
Al' mi postaje malo
I za moje snove mjesta više nema

S druge strane ograde
Žive novi susjedi
Kad se vrata otvore
Ponadam se da si ti

I dajem sve od sebe, al osjećaj mi govori
Znam, ako sad ne odem, ostat ću u prošlosti

I ne znam ti više ni reć'
Koliko dugo tu stojim
Ko da maknut se bojim
Neko nevrijeme se sprema
U ovaj je maleni grad
Toliko stvari već stalo
Al' mi postaje malo
I za moje snove mjesta više nema

Još ju vidim tu
Staru ulicu
Sve te bitne male detalje
Srce puno sna
Ako usporiš
Cesta samo vuče još dalje

I ne znam ti više ni reć'
Koliko dugo tu stojim
Ko da maknut se bojim
Neko nevrijeme se sprema
U ovaj je maleni grad
Toliko stvari već stalo
Al' mi postaje malo
I za moje snove mjesta više nema

srijeda, 19. prosinca 2018.

MIA - BEZIMENI

Ni sama ne znam zašto, ali svaki put kad idem van
Nađe se netko kao ti da skroz upropasti mi dan
Kad mislim da je dobro, iznenada staneš mi na put
I uvijek sebi kažem: “ 'ajde, možda ću se priviknut'“

Al’ takvi kao ti su svuda oko nas
I samo viču na sav glas

Dok sviram, prilaziš i uvaženo mišljenje mi daš
I sve mi objasniš jer ipak ti od mene bolje znaš
Već stotu čašu piješ pa govora dobio si dar
Sad možeš svijet osvojit', a kamoli ovaj mali bar

Al’ takvi kao ti su svuda oko nas
I samo viču na sav glas

Refren
I zato se okreni, svojim putem kreni
Ostani u svojoj neprobojnoj sjeni
Samo se okreni, svojim putem kreni
Neki ljudi čak i s imenom su bezimeni

Možda sam naivna i ako griješim, ispravi me s tim
Al’ nije bitno gdje tko stanuje i tko je čiji sin
I mada, moram priznat', za svoj život imaš čudan plan
Koliko dosad vidim, ni po čemu nisi poseban

Jer takvi kao ti su svuda oko nas
I samo viču na sav glas

MIA - SANJAJ ME

Ja nisam vidjela
Da došao je kraj
Da pogled krijemo
I nestaje sjaj

A bio si mi sve
I noć i dan
Tvoje dodire
I sada osjećam

Ne znam kuda putujem
Kakva jutra magle donose
Zbogom budi, volim te
Bar ponekad sanjaj me

Kad kiša prestane
I sunce izađe
Možda ljubav tad
I nas pronađe

Al' najteže je stat'
I priznat' pred sobom
Da nema više nas
I živjet s istinom

Ne znam kuda putujem
Kakva jutra magle donose
Zbogom budi, volim te
Bar ponekad sanjaj me

Negdje mora biti mjesto
Gdje oduvijek pripadam
Srce znati će kad ga ugledam

Jučer postoji zbog sutra
Zato za sve hvala ti
Sada moram dalje, sebe pronaći

Ne znam kuda putujem
Kakva jutra magle donose
Zbogom budi, volim te
Bar ponekad sanjaj me

Ne znam kuda putujem
Kakva jutra magle donose
Zbogom budi, volim te
Bar ponekad sanjaj me

Bar ponekad sanjaj me

MIA - SNJEŽNA ULICA

Zvona zvon u daljini
Ti i ja u blizini
Čarobna noć brzo će proć
Šetajući snježnom ulicom

Oko nas nigdje nikog
Samo vrabac skače hitro
Uz njegov poj, dobar smo spoj
Šetajući snježnom ulicom

Ispred kuće gradit' ćemo snješka
I od mrkve napraviti nos
Tko god prođe on se svima smješka
I ne žali se, a stalno je bos

I baš smo par, ko eskimi
Da smo uvijek kao zimi
Skini svoj šal, sad kreće bal
Plesat' ćemo snježnom ulicom

Zvona zvon (hu-uu) u daljini (hu-uu)
Ti i ja u blizini (uu)
Čarobna noć brzo će proć
Šetajući snježnom ulicom

Ispred kuće gradit' ćemo snješka
I od mrkve napraviti nos
Tko god prođe on se svima smješka
I ne žali se, a stalno je bos

Poslije sveg, kraj kamina
Dobro dođe malo vina
Dok prozor magli, baš bi smo mogli
Gledati u snježnu ulicu

Dok prozor magli, baš bi smo mogli
Gledati u snježnu ulicu.

subota, 5. svibnja 2018.

MIA - DO POSLJEDNJEG RETKA

Da smo se sreli malo kasnije
Sve bi nam bilo bezopasnije
Aha
Tko zna
Da smo se malo manje viđali
Još bi se jedno drugom sviđali
Aha
Tko zna

Da pišem s tobom iz početka
Sve bi’ isto do posljednjeg retka
Bez straha svoju zvijezdu pratim
Ne zna srce mudrost zbrajati

Još jednom prvi put da volim
Pustila bi’ opet da izgorim
Tko ne zna sebe dati
Ničega se neće sjećati

Da smo se malo manje brinuli
Možda bi viši vrh dodirnuli
Aha
Tko zna
Da smo se posvađali glasnije
Sve bi nam sada bilo jasnije
Aha
Tko zna

Da pišem s tobom iz početka
Sve bi’ isto do posljednjeg retka
Bez straha svoju zvijezdu pratim
Ne zna srce mudrost zbrajati

Još jednom prvi put da volim
Pustila bi’ opet da izgorim
Tko ne zna sebe dati
Ničega se neće sjećati

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

MIA - SUNCE, OBLAK, VJETAR


Ponekad mislima te dotaknem
I sve što smeta na tren razmaknem
Do mjesta gdje smo
Opet ti i ja
Tamo gdje ne vode se ratovi
Gdje sve se radi s puno ljubavi
I svud se širi
Miris proljeća

Plešem
Sunce me grije
Oblak
S neba se smije
Sreća
Teče kroz moj mali stan
Plešem
Sunce me grije
Oblak
S neba se smije
Ništa neće
Pokvarit mi dan

Ponekad osmijehom te zagrlim
Jako te stisnem, nigdje ne žurim
S tobom mi vrijeme
Brzo proleti
Tamo gdje ne postoje granice
I gdje se pišu sretne stranice
Gdje nema tuga
Samo radosti

Plešem…

Kad mi noću dašak vjetra
Obraz poljubi
Znam da me čuvaš
Znam da me vodiš
Znam to si ti